Nije na Đurđevdan već 10.5.2926.
Sastanak je počeo Liturgijom, pomenom i molitvom za moja četiri Junaka : Najdanu, Laru, Andreja i Ljubicu.
Sa velikom radošću za mene i moju porodicu i sa ponosom smo se družili sa 80 tak Junaka i roditelja koji su prisustvovali skupu povodom 25 godina “Sportske škole Junak”.
Junaci i roditelji različitih generacija su potvrdili dolaskom da je Junak više od sporta.
Za svakog od njih bili smo deo odrastanja. Svakog smo ispratili deo puta. Pokušao sam na tren da zavirim u njihove živote i potvrdio slutnje.
Neki su se okušali u vrhunskom sportu, neki su treneri, rekreativci..neki ništa od svega toga. Najvažnije, neki su već i roditelji ali SVI su uspješni i dobri ljudi! U svakom od njih je svaki moj trening, nagrada , kazna i mnoštvo uspomena i smijeha.
Njihov dolazak, slučajan susret i ono obavezno…”Ne znam, da li me se sjećate…” uvijek je radost za mene.
Hvala svima na dolasku, druženju.
Hvala roditeljima koji su prepoznali vrednost programa Sportske Škole Junaka i doveli vas meni.
Hvala Bogu na prilici da vas sretnemo i podijelimo zajedničke neponovljive uspomene.
Moja porodica i ja se radujemo ponovnom susretu sa vama.
Vaš trener Šarac sa porodicom.
JEDNOM JUNAK – ZAUVIJEK JUNAK!
